Deo Festivala su i književne promocije, tako je u Narodnoj biblioteci „Dr Dušan Radić“, 13. avgusta održana promocija najnovijih izdanja Filmskog centra Srbije. Predstavljene su tri knjige koje su pojavile od početka ove godine, i to: „Srpski film: Pedesete“, autora Saše Radivojevića, „Kritički vodič kroz srpski film 2018 – 2022“, autora Zorana Jankovića i Đorđa Bajića, kao i delo „Malo iznad tla (Srđan Karanović o svojim filmovima)“, gde je razgovor vodio i priredio Stefan Arsenijević. Moderatori promocije novih izdanja bili su Đorđe Bajić i Zoran Janković.

Knjiga „Malo iznad tla“ je knjiga razgovora u okviru koje Srđan Karanović priča o svojim filmovima, a njegov sagovornik je Stefan Arsenijević, scenarista i reditelj. Ovu jedinstvenu knjigu čini jedanaest razgovora u kojima Karanović otvoreno i iskreno razgovara s kolegom rediteljem Stefanom Arsenijevićem o svojim dugometražnim igranim filmovima. Razgovori hronološki prate Karanovićevu filmografiju, predstavljajući dragocen uvid iz prve ruke o nastanku ovih filmova, o kreativnom procesu, o umetnosti režije, o dilemama, preprekama i odlukama koje je kao reditelj donosio. O Karanovićevoj potrebi da iz filma u film uvek bude drugačiji. Ova knjiga govori i o jednoj turbulentnoj epohi, sagledanoj iz posebnog, ličnog i profesionalnog ugla, o jednoj zemlji i o njenoj kinematografiji koje više ne postoje. Stefan Arsenijević je student Srđana Karanovića, tako da ovo delo predstavlja vrlo zanimljiv spoj studenta i kolege, koji na neki način ispituje svog mentora i uzora, i vodi ga kroz hronologiju svojih filmova. Sam naslov knjige (Malo iznad tla) preuzet je iz dela odgovora u razgovoru u čijem fokusu je film „Sjaj u očima“, gde Karanović priznaje da je želeo priču o izbeglicama i sve to “digne u formi… malo iznad tla, i da pretvori u formu jedne moderne bajke, koja će biti ubedljiva, ali će i ulivati i neku nadu da ljudi pobeđuju predrasude svojih predaka i rođaka”.

Prema rečima Zorana Jankovića, svi koji poštuju stvaralaštvo Srđana Karanovića, imaju ovde šta da pronađu i knjiga može biti veoma zanimljiva kada se dođe do rediteljske razmene tokom razgovora gde se traži pojašnjenje šta je filmski jezik bio nekada, a šta je sada iz perspektive Stefana Arsenijevića, i koliko je žrtava potrebno da bi se na kraju stvorio jedan dugometražni igrani film koji po Karanovićevom sudu uvek mora biti okrenut i usmeren ka publici.

Kroz knjigu „Srpski film: Pedesete“, autor Saša Radivojević, želeo je da prikaže značajna ostvarenja domaće kinematografije snimljena tokom pedesetih godina 20. veka, a koja su tokom narednih decenija prilično zanemarena. Prema rečima autora, ti filmovi su bile prve filmske slike koje je u najranijem životnom dobu mogao da vidi. Televizija je bila oslonjena na takvu vrstu produkciju i film „Čudotvorni mač“ iz tog perioda je bio taj koji je veoma važan za decu i tinejdžere. O motivima za rad na knjizi, autor je istakao da treba izgraditi svest i pogledati ono što se dešavalo puno ranije, i da je ovo prilika ponovo vratiti tu generaciju filmova u fokus. Saša Radivojević je posebno naglasio da su pedesete godine interesantne zbog uređenosti i potrebe da se konstituišu žanrovi, za sve što je vezano za formularnost i što precizniju organizaciju priče. Sužen je bio pristup medijima, tako da je film bio puno važniji.

Prema rečima Radivojevića, nikada više nakon pedesetih godina, filmski reditelji nisu morali da odgovore na zadatke koje su imali reditelji iz tog perioda, a to su da u isto vreme budu ideološko ispravni, populistični i razumljivi, da budu fabularno pregledni i estetski relevantni.

Generacije reditelja koji su radili pedesetih godina pripadaju generaciji koja se zove „Velika generacija“, to su ljudi koji su prošli kroz ratno iskustvo i to je doprinelo njihovom ranijem sazrevanju, i kada se to ima u vidu krajnje je nepravedno zanemariti ih, dodao je Saša Radivojević.

Samo jedan film iz ovog perioda je restauriran, i to film „Pop Ćira i pop Spira“, zaato što je to prvi kolor film u Srbiji.

Knjiga „Kritički vodič kroz srpski film 2018 – 2022“, čiji su autori Zoran Janković i Đorđe Bajić, a čiji je predgovor pisao Ivan Velisavljević, predstavlja nastavak knjige „Kritički vodič kroz srpski film 2000 – 2017“ koja je imala veliki uspeh. Ova knjiga autora koji su srpski filmski kritičari sa višedecenijskim iskustvom, sadrži kritičke tekstove o svim srpskim dugometražnim igranim filmovima prikazanim u bioskopima i na festivalima tokom proteklih pet godina.

Zoran Janković, jedan od autora istakao je da je olakšavajuća okolnost bila ta što su se kritički bavili filmovima iz skorije prošlosti, tako da je ono što je predstavljalo veliki problem u „Kritičkom vodiču kroz srpski film 2000 – 2017“, a to je provera podataka, pribavljanje foto i druge opreme, sada bilo mnogo lakše. Problem su predstavljali kriterijumi po kojima je trebalo uvrstiti određeni film, zato što se u međuvremenu promenio prikazivački okvir, tako da su se pojavili filmovi koji su se prikazivali samo na festivalima. Olakšavajuća okolnost za autore svakako je bila ta što su već imali postavljeni okvir za prvi „Kritički vodič“.

U ovoj knjizi se našlo 85 filmova, s tim da je period korone doneo samo deset filmova u toj godini, tako da bi taj broj bio i veći da nije bilo tog zastoja. To nije mali i beznačajan broj, tim pre što nova knjiga obuhvata proteklih pet godina, dok je prethodna obuhvatala osamnaest. Sve to govori da u srpskoj kinematografiji ima sve više dugometražnih igranih filmova a što je, naravno, posledica šireg proboja novijih tehnologija, ali i prikazivačkih mogućnosti.