U Narodnoj biblioteci „Dr Dušan Radić“, 15. avgusta, u okviru 45. Festivala filmskog scenarija održan je Simpozijum. Učesnike Simpozijuma pozdravio je Saša Milenković, direktor Kulturnog centra Vrnjačka Banja, podsećajući da se Simpozijum odvija od prvih dana Festivala filmskog scenarija, te da ove godine ima svoje 45. izdanje.
Simpozijum pod nazivom Na Karlovem mostje ruzmarinka rostje, njigdo je tam ne zaliva… posvećen je polu vekovnom opusu „češke škole“. Nikodijević je govorio o tome kako su posle rezolucije IB, prvi studenti iz tadašnje Jugoslavije, 1965. godine upisali prestižnu filmsku školu FAMU U Pragu. Bili su to Srđan Karanović i Goran Marković. Posle njih dvojice u Prag su došli na školovanje: Predrag Pega Popović, Lordan Zafranović, Rajko Grlić, Goran Paskaljević, Živko Zalar, Viko Filač i Emir Kusturica.
Po završetku studija, vraćaju se u zemlju socijalističkog samoupravljanja, a pre svojih prvih igranih ostvarenja, svi ovi autori su snimili značajne dokumentarne i kratke igrane filmove, pretežno u produkciji tadašnjih republičkih televizijskih kuća.
– Ovaj pomalo zaboravljeni deo njihovog stvaralaštva bio je povod za retrospektivu na 67/68 Martovskom fgestivalu u Beogradu, koji je, ipak, održan u aprilu ove godine kao i za Simpozijum 45. Festivala filmskog scenarija, na kome ćemo pokazati svedeni izbor tih dokumentarnih filmova i upriličiti razgovor sa nekim od autora, filmskih kritičara i teoretičara. Da se stariji podsete, a mlađi upoznaju sa skrajnutim delom opusa autora koji su danas, uglavnom , poznati po svojim dugometražnim igranim ostvarenjima, rekao je Nikodijević. Ovogodišnji Simpozijum održan je sa učešćem manjeg broja elitnih filmskih radnika, ali je bio izuzetno zanimljiv i moglo bi se reći sa zahtevom da se na televiziji da više prostora dokumentarnom programu.
O stvaralaštvu „Praške grupe“ iliti „Praškog talasa“ govorili su Ivan Velisavljević, Radoslav Zelenović i Dejan Dabić. O svojim prvim kako dokumentarnim tako i filmskim koracima govorio je Goran Marković, kome je za sveobuhvatno stvaralaštvo, na kraju izlaganja, upućen veliki aplauz u znak zahvalnosti.