Prva konferencija za medije u okviru jubilarnog, 50. Festivala filmskog scenarija, održana je 10. avgusta, tačno u podne, u konferencijskoj sali hotela „Fontana“. Na samom početku, Mina Mićović zahvalila je, u ime porodice Velimira Bate Živojinovića, Kulturnom centru Vrnjačka Banja na povelјi koju je posthumno dodelio ovom velikanu srpskog glumišta i jednom od osnivača festivala.

U središtu pažnje bili su filmovi koji su obeležili prvo festivalsko veče – „Hajduk u Beogradu“ i „Ptica na stazi slonova“. Razgovor sa njihovim autorskim i glumačkim ekipama vodio je moderator Saša Radojević.

Film „Hajduk u Beogradu“, nastao prema istoimenom romanu Gradimira Stojkovića, otvorio je festival i na veliko platno vratio junaka uz kog su odrastale brojne generacije. Hajduk ovoga puta, zajedno sa porodicom, stiže u Beograd, gde ga očekuju nova škola, nepoznata sredina, prva prijatelјstva i izazovi odrastanja. U traganju za svojim mestom u velikom gradu, on otkriva da hrabrost nije samo u suprotstavlјanju preprekama, već i u spremnosti da se veruje lјudima, prihvate promene i otvori srce za lјubav.

O nastanku filma i oživlјavanju omilјenog književnog junaka govorili su scenaristkinja Milica Konstantinović Stanojević, reditelј Milan Todorović i glumci Todor Jovanović, Ana Lečić, Zinaida Dedakin i montažer Vladimir Marković Luni.

Ideja o ekranizaciji, kako je navedeno na konferenciji, postojala još od 1990-ih, ali je autor dugo odbijao da ustupi prava. Bio je posebno oprezan jer u knjizi nije opisan fizički izgled Hajduka, kako bi svako dete moglo da ga zamisli na svoj način. Reditelј Milan Jovanović je, kako kaže, uspeo da pridobije Stojkovićevo poverenje. Dodatno ih je povezalo to što je Stojković kao dete živeo u istoj ulici u Pančevu. Nakon što je pročitao i odobrio scenario, dogovor je bio da nijedna reč ili postupak u filmu ne budu snimlјeni bez Stojkovićevog odobrenja. Video je deo snimlјenog materijala i veoma pozitivno reagovao na njega, ali, nažalost, nije dočekao gotov film.

–  Trudili smo se da prepoznamo šta su kvaliteti romana. Tako da je veliki deo rada bio posvećen analizi, pre svega analizi romana, i ozbilјno smo se upustili u tu teoriju šta je potencijal igre, zašto je to u ono vreme toliko korespondiralo sa mladom publikom, šta bi moglo da bude element nostalgije, šta bi moglo da bude zanimlјivo danas, tako da je dugo trajao taj proces same pripreme, rekla je scenaristkinja Milica Konstantinović.

Todor Jovanović, kome je poverena glavna uloga Gligorija Pecikoze Hajduka, ističe da se odrastanje 1985. godine, u koju je smeštena radnja filma, u suštini ne razlikuje mnogo od odrastanja danas, samo je, kako kaže, „drugačije spakovano i drugačije izgleda“.

– Imamo mobilne telefone. Možda smo se malo udalјili jedni od drugih, ali deca koja danas gledaju film, čim mogu da se saosete sa onim što vide i da reaguju na to, osećaju isto dok odrastaju. Mislim da nema prevelike razlike, kaže Jovanović.

Glumica Zerina Dedakin, u ostvarenju prepoznaje, pre svega, jedno trajno podsećanje na nežnost i lјudskost.

–  Bojim se da će ovaj film za 30 godina, možda i kraće, biti arhiva nežnosti. Nekada je postojala lјubav. Nekada su postojali prijatelјi. Nekada je postojala neka razredna koja nas je volela i bila iskreno zainteresovana za nas, ističe Dedakin.

Prve festivalske večeri premijerno je prikazan i film „Ptica na stazi slonova“, neobična priča o dvojici kolega koji zarađuju kao žive reklame, obučeni u kostime Ptice i Slona. Kada posle radnog vremena ostanu zaklјučani bez svoje odeće, prinuđeni su da kroz grad krenu u nesvakidašnjim kostimima. Nјihov povratak kući pretvara se u niz komičnih, nepredvidivih i gotovo nadrealnih situacija, u kojima im u pomoć priskače lokalni superheroj, Super Lazar. Film su pred novinarima predstavili scenarista i reditelј Ilija Gajica i glumci Anastasija Knežević i Stefan Milivojević.

Ilija Gajica ističe da ga je u filmu, pre svega, zanimala igra žanrovima i njihovo kombinovanje u jednu celinu. Kao važne uticaje navodi italijanski film i književnost, na kojima je odrastao, ali naglašava da cilј nije bio da se ponovi nešto već viđeno, već da se poznati elementi povežu na nov način i tako stvore prepoznatlјiv autorski izraz. Govoreći o uslovima u kojima je film nastao, Gajica je istakao da je film snimlјen za svega četrnaest noći, iako su pojedine scene bile veoma kompleksne. Film pokušava da prenese dvostruko osećanje – beznađe, ali i nadu. Umesto da ponudi jednostavan odgovor na haotičnu stvarnost, on sugeriše mogućnost stvaranja sopstvenog malog, unutrašnjeg sveta. Upravo takav „mikrosvet“ autor je pokušao da stvori i samim filmom.