Prva konferencija za medije u okviru 49. Festivala filmskog scenarija održana je 13. avgusta, tradicionalno u podne, u konferencijskoj sali hotela „Fontana“. Moderator događaja bio je Saša Radojević. U razgovoru sa predstavnicima filmova, otvorene su teme procesa pisanja scenarija i izazova u realizaciji ovih filmskih ostvarenja.

Film „Vezani“, u režiji Miloša Radunovića i po scenariju Aleksandra Teokarevića,  koji je pobedio na prošlogodišnjem konkursu za najbolji originalni scenario u organizaciji festivala, svečano je premijerno prikazan prve festivalske večeri. Filmska ekipa se predstavila medijima, a pored reditelja Miloša Radunovića, prisutni su bili i glumci: Stojan Đorđević, Tamara Milojković, Vesna Paštrović, Kosta Janjić, Danica Ristovski, Jakov Jevtović, Miljana Popović, Miloš Đurović i Spasoje Ž. Milovanović.

Kada je radnja filma u pitanju, Stojan Đorđević i Tamara Milojković maestralno donose gorko-slatku priču o snovima, strahu i ljubavi, pokazujući kako muzika može osloboditi i povezati, čak i one najvezanije.

Reditelj filma, Miloš Radunović, istakao je da je bilo veoma izazovno snimiti film za svega 13 dana, ali da je, uprkos tome, zadovoljan postignutim rezultatom. Dodao je da veruje kako je bolje snimiti više manjih filmova, nego čekati priliku za nekoliko „epohalnih“ projekata koji na kraju ne donesu ništa.

– Za razliku od klasičnog žanrovskog filma, trudio sam se da ovo delo bude psihoanaliza zla koje nas okružuje. Veoma je lako upasti u njegove zamke, a moj cilj je bio da istražim svaki lik i njegove postupke, kako bih razumeo odakle to zlo potiče. Želeo sam da film bude poučan, da ukaže i roditeljima i deci na to koliko senke iz detinjstva mogu da oblikuju, pa čak i upropaste život. Zato je važno da ih prepoznamo na vreme i ne dozvolimo da nas obeleže, istakao je Radunović.

Glumica Tamara Milojković istakla je da, iako njen lik Divne nije naivan, ipak je reč o lakovernoj devojci slobodnog duha koju u filmu pokušavaju da zatvore u „kavez“ koji joj ne odgovara. Ona, međutim, uspeva da pronađe snagu i izbori se za svoj put.

– Svojim talentom želi da se probije do vrha i da ode u Beč. Na neki način, ovo je i mjuzikl, jer je upravo njen talenat ono što privlači ljude oko nje. Pesme su njen trenutak slobode i izduvni ventil koji joj daje snagu. Pažljivo su odabrane kako bi imale smisla u kontekstu scene i emocionalnog stanja lika, rekla je Tamara Milojković.

Stojan Đorđević, koji u filmu tumači lik Đorđa, istakao je da muzika za njega predstavlja beg iz stana u kome živi sa majkom, iako, kako kaže, već ima „previše godina” za to.

– Harmonika je veza sa ocem koji je bio harmonikaš, a koji je mene i majku napustio i otišao u Beč. Tema filma je teška, posebno kao uvod u festival, ali mislim da je veoma značajna, jer ne govori samo o trgovini ljudima, već i o odnosu majke i sina, odnosu momka i devojke, kao i o mnogim lažnim odnosima koji na prvi pogled izgledaju lepo, a u sebi kriju veliko zlo. Teško je izboriti se sa tim, a pritom to prikazati publici dovoljno brutalno, a da se ne pređe granica pristojnosti i ukusa, rekao je Đorđević.

Miljana Popović, koja tumači ulogu Mare, kroz film je dobila priliku za transformaciju, a kako je istakla, njen lik nije potpuno upao u mrak.

– Konkretno u ovoj priči, gde se mnoge devojke na kraju ili pomire sa sudbinom ili se potpuno poistovete sa svojim životom, Mara ipak ne. Iako nosi istu priču ožiljaka, ona je spremna da se bori za svoje spasenje.

Vesna Paštrović, koja tumači ulogu Anke, istakla je da je, čitajući scenario filma, videla Anku kao praktičnu ženu koja je nekada davno imala snove i želela da iskaže svoj talenat. Međutim, sve to je nestalo u moru nesreće i nasilja koje Anka trpi i doživljava.

– U svakom vremenu možemo da sretnemo neku „Anku“, ženu koja je prva do nekog nasilnika. Na kraju, i sama postaje protagonista nasilja, rekla je Vesna Paštrović, iskoristivši priliku da se zahvali Apolonu i producentu Željku Mitroviću na mogućnosti da se film realizuje.

Danica Ristovski smatra da film, iako obrađuje teške životne teme poput prekretnica, socijalnih problema i surove stvarnosti, ne treba da bude izvor negativnosti. Naprotiv, veruje da upravo takvi sadržaji treba da podstaknu čoveka na razmišljanje i borbu. Ističe da joj nijedan lik nije posebno simpatičan, što vidi kao snagu filma – jer cilj nije da se gledalac poistoveti sa nekim od njih, već da ga to odsustvo empatije navede na dublje promišljanje. Po njenom mišljenju, upravo u tome leži najveća vrednost ovog ostvarenja.

Jakov Jevtović, koji tumači lik Crnog istakao je da je tokom kratkog perioda snimanja uložen veliki trud u dubinsko istraživanje teme zlostavljanja. Posebna pažnja posvećena je dokumentima i svedočanstvima žrtava, uključujući i podkaste, kako bi se što autentičnije osvetlila kompleksnost ove problematike.

– Crni jako rano „zasađen“ pogrešnim životnim okolnostima, to je neka korelacija i ediposkovskog i mizogenog, a sa druge strane želja da oseti potrebu za ljubavlju. Svi nosimo svoju tamnu stranu i ljudi koji su pogrešno „zasađeni“ bez ljubavi u ranom detinjstvu imaju problem da posle osveste svoju mračnu stranu. Scene nasilja i kreću iz njegovog nagona koji je daleko „zasađen“ u odnosu sa majkom koju sa jedne strane prezire zato što se bavila prostitucijom, a sa druge strane voli zato što ga je othranila, izjavio je Jevtović.

Miloš Đurović je naveo da je po njemu najveća vrednost filma to što ne glorifikuje nasilje i ne ističe ga kao nešto što je pozitivno, već ima edukativnu formu gde svako može da prepozna određeni model ponašanja i situaciju koju treba izbeći.

Spasoje Ž. Milovanović je izjavio da, kao osoba koja se bavi dramskim tekstom i pisanjem, smatra da je ovaj film uspeo da snažno prenese svoju priču. Za najveći kvalitet filma ističe jasne žanrovske odrednice koje su ovde osveženje, zbog dokumentarističkog pristupa koji ih izmešta na nov način.

Veče otvaranja festivala obeležila je projekcija van konkurencije norveškog filma „Dreams, sex, love“, ovogodišnjeg dobitnika prve nagrade na festivalu u Berlinu. Režiju i scenario potpisuje Dag Johan Haugerud, a pred medijima su se našle glumice Ela Everbi, Selome Emnetu i Tuva Holmebakk,

Reč je o romantičnoj coming-of-age drami koja prati 17-godišnju Johanne, zaljubljenu u svoju profesorku francuskog jezika Johannu. Njen dnevnik, u kojem otvoreno piše o svojim osećanjima, izaziva talas napetosti unutar porodice i suočava majku i baku s vlastitim neostvarenim snovima i potisnutim emocijama. Film je deo Haugerudove trilogije Sex – Dreams – Love, hvaljene radi autentičnog i senzibilnog istraživanja ljudske intime kroz različite životne faze.

Selome Emnetu je izjavila da je film nakon Berlinskog festivala dobio dosta pažnje, kao i da je sa ovim filmom njena popularnost relativno porasla.

Tuva Holmebakk je istakla da je reditelj Dag Johan Haugerud već dugi niz godina prisutan na norveškoj filmskoj sceni i da je autor brojnih poznatih filmova, ali da mu je ovo priznanje donelo još veću popularnost, kako u Norveškoj, tako i van njenih granica.

– Sva tri filma bave se temama ljubavi, seksualnosti i snova. Homoseksualnost nije jedina ili glavna tema, jer u društvu postoje čvrsto utvrđene norme o tome šta je prihvatljivo. Film upravo dovodi u pitanje ta pravila, a poseban akcenat stavlja na raznovrsnost oblika ljubavi, izjavila je Tuva Holmebakk.

Ela Everbi je naglasila da je kroz saradnju sa rediteljem shvatila koliko je ljubav za nju najvažnija, te da zaljubljenost predstavlja suštinu njenog lika.

– Kao glumica početnica, još uvek imam mnogo toga da naučim, pa me ovaj uspeh nije promenio. Sanjarenje je deo ogledala mog lika i istraživanje njenih ličnih osećanja. Film govori o sanjarenju i o tome da sebi treba da dozvolimo da sanjamo. Johanin lik je upravo dobar u tome, kao i u tome da jasno izražava i istražuje sve što oseća, rekla je Ela Everbi.

Nakon uspeha u Berlinu, film je prodat u brojnim zemljama širom sveta i nastavlja da privlači sve veću međunarodnu pažnju.