Simpozijum je najstariji prateći program Festivala i održava se neprekidno od njegovog prvog izdanja, postajući zaštitni znak filmske smotre u Vrnjačkoj Banji. Ovogodišnja tema, „Licem u lice – panteon srpskih scenarista“, okupila je poznavaoce i ljubitelje filmske umetnosti.

Moderator događaja koji je održan u Narodnoj biblioteci „Dr Dušan Radić“ bio je Dejan Dabić, filmski kritičar, umetnički direktor Martovskog festivala i selektor Filmskih susreta u Nišu, dok je uvodničar tema bio Saša Radojević, filmski kritičar, reditelj, scenarista, glumac i producent.

Među učesnicima ovogodišnjeg Simpozijuma bili su i Saša Radojević, Miroljub Stojanović, Srđan Savić, dok će pojedini autori, poput Ivana Velisavljevića i Milutina Petrovića, svoje radove dostaviti u psianoj formi. Prisutni su bili i direktor Narodne biblioteke „Dr Dušan Radić“, Dejan Lučić i direktor Kulturnog centra Vrnjačka Banja, Saša Milenković.

Razgovor je bio posvećen opusu scenarista koji su ostavili dubok trag u domaćoj kinematografiji, Bogdanu Jovanoviću, Nebojši Pajkiću, Branku Vučićeviću, Dušku Kovačeviću, Ljubiši Kozomari, Gordanu Mihiću, Đorđu Milosavljeviću, Srđanu Koljeviću i drugima. Njihov doprinos srpskom filmu je nesumnjiv, neki od njih su režirali filmove ili pisali o njima, ali ono po čemu su ostali najprepoznatljiviji jeste upravo njihov scenaristički rad.

Nakon prošlogodišnjeg Simpozijuma, osmišljen je program za naredne dve godine. Ove godine akcenat je na scenaristima koji su obeležili srpski i jugoslovenski film, a pre svega na onima čija je osnovna vokacija scenario.

– Među njima su i autori koji su se bavili i drugim poslovima, recimo Dušan Kovačević je jedan od najznačajnijih dramskih pisaca i reditelj nekoliko filmova, dok su Đorđe Milisavljević i Srđan Koljević takođe režirali pojedina ostvarenja. Ipak, ovogodišnji izbor usmeren je isključivo na stvaraoce kojima je scenaristički posao osnovni, rekao je Dejan Dabić, ekskluzivno najavivši da se za sledeću godinu priprema priča o rediteljima scenaristima, kao što su Goran Marković, Srđan Karanović i drugi koji imaju i značajne scenarističke radove.

Ovogodišnji Simpozijum uspeo je da postigne ravnotežu između već priznatih i poznatih scenarista i onih koji su značajni, ali su, nažalost, delimično zaboravljeni i stavljeni u drugi plan.

– Odlučili smo da ovog puta predstavimo i neke značajne scenariste koji su delimično potisnuti, iako nisu nepoznati. Među njima je Bogdan Jovanović, koji je napisao scenario za film „Licem u lice“ Branka Bauera, kao i za film „Zenica“ i „Pogon B“. On nije nepoznat, iako njegovo ime možda nije široko prepoznato u krugovima istorije domaće kinematografije, ali nesumnjivo je reč o značajnom scenaristi, istakao je Dabić.

Pavao Pavličić iz zdravstvenih razloga nije mogao prisustvovati ovogodišnjem simpozijumu, ali je na samom početku simpozijuma realizovano uklјučenje u kojem se on obratio, što je značajno doprinelo atmosferi ovogodišnjeg događaja. U svom obraćanju, Pavličić je govorio o tome kako je došlo do njegove saradnje sa Zoranom Tadićem i šta ga privlači krimićima, pružajući tako dodatni kontekst i dublјi uvid u svoje interesovanje za ovaj žanr. Pavao Pavličić je obećao da će, ukoliko mu zdravstveno stanje dozvoli, sledeće godine prisustvovati simpozijumu i promociji knjige koja će nositi naziv ovogodišnjeg simpozijuma.

Na ovogodišnjem simpozijumu, čiji su učesnici bili Dejan Dabić, Saša Radojević, Marko Janković, Đorđe Bajić, dr Dejan Ognjanović i Srđan Savić, pokušano je da se sagleda šira slika o statusu krimića u kinematografiji našeg regiona, kako u vreme zajedničke države, tako i nakon njenog raspada. Kao paradigma za ovu analizu nametnulo se scenarističko delo poznatog hrvatskog književnika i akademika Pavao Pavličića, dobitnika NIN-ove nagrade za roman „Večernji akt“ i „Zagrebačkog Simenona“, kako su ga prozvali nakon njegovih prvih romana.

Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, Pavao Pavličić je svojevremeno nagrađivan za scenarije filmova „San o ruži“ (1986) i „Osuđeni“ (1987). Nјegov scenario za film „Ritam zločina“ (1981) Zorana Tadića, napisan po motivima njegove proze „Dobri duh Zagreba“, uživa kultni status među filmofilima i kritičari ga smatraju jednim od najbolјih hrvatskih filmova svih vremena.

Kruna ovogodišnjeg Simpozijuma bila je pojava scenariste i profesora Fakulteta dramskih umetnosti Nebojše Pajkića, koji je govorio o svom stvaralaštvu. To je bila prilika da se obnovi sećanje na neka od njegovih najznačajnijih dela, poput filmova „Dečko koji obećava“ i „Davitelj protiv davitelja“, kao i na neke od zanimljivih scenarija koje je pisao za slovenačku kinematografiju. Za jedan od njih, film „Do konca in naprej (Do kraja i dalje)“ u režiji Jure Pervanja, nagrađen je na Festivalu u Vrnjačkoj Banji. Iako je Pajkić jedan od najistaknutijih scenarista, to je jedna od retkih nagrada koju je dobio isključivo za scenario.

– Scenario nikada nije naročito ozbiljno tretiran i to je jedan od razloga što su scenaristi koji nisu imali dodatne aktivnosti koje bi im donele publicitet ostali malo zaboravljeni. Veoma je dragocen ovaj vaš rad, jer od njega započinje u stvari rehabilitacija struke. Bez priče nema filma, ne može se bez scenarista. Scenario je jedna fleksibilna celina čiju kompoziciju završava tek režiser na snimanju i montaži. Suština filma je dramaturgija, dva lica dramaturgije su scenario i montaža, to su komplementarne stvari koje prave celinu koju kontroliše režiser, izjavio je Pajkić.

Govora je bilo i o legendarnom Gordanu Mihiću, kao i Ljubiši Kozomari koji su u zajedničkoj režiji i po zajedničkom scenariju odradili značajan film „Vrane“.

U nastojanju da se Simpozijum ponovo uspostavi kao važan segment Festivala filmskog scenarija, objavljena je i predstavljena knjiga posvećena prošlogodišnjoj temi „Krimići u regionalnoj kinematografiji: Pavao Pavličić kao paradigma“. Ovom publikacijom oživljava se tradicija istoimene edicije, koju su pre više godina pokrenuli Milan Nikodijević i Dinko Tucaković. Posebna zahvalnost za uspešnu i blagovremenu izradu publikacije upućena je Srđanu Čeperkoviću, čijom zaslugom je ceo proces realizovan u predviđenom roku.

Saša Radojević je istakao značaj tradicije održavanja simpozijuma i izdavanja publikacije koja predstavlja rezultat koji ostaje materijalna beleška.

– Iz ove male akcije može da izraste nešto što ima određenu kulturnu vrednost. Ovogodišnjim simpozijumom na određeni način dajemo „novi život“ nepravedno zaboravljenim scenaristima, istakao je Radojević.